Sumirajući dostignute rezultate bosanskohercegovačke historiografije vezane za nacionalni identitet Bošnjaka na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, nedvojbeno se može zaključiti da je za najveći dio muslimanske vjerske inteligencije, kao i za bošnjački narod u cjelini, vjerski identitet bio primaran i ključni, navodi Edin Veladžić u tekstu “Bošnjačka vjerska inteligencija i izazovi nacionalne identifikacije tokom austrougarskog razdoblja”.
Bošnjaci su, kaže Veladžić, “još nekoliko decenija ostali živjeti u osmanskoj epohi, u kojoj je osnovna razdjelnica među stanovništvom bila vjera a ne nacija, što se može smatrati jednim od razloga “zakasnjelog” nacionalnog razvitka.”
Lahko je uočljiva i vrlo ozbiljna psihološka barijera bosanskohercegovačkih muslimana prema novoj vlasti, koju je nova uprava određenim političkim mjerama dodatno osnažila. Stoga je donekle razumljivo zašto Bošnjaci u to vrijeme ne pokazuju poseban interes za njegovanje elemenata koji određuju njihovu nacionalnu posebnost.
U takvoj situaciji dobro finansijski podržavano, organizirano i plansko djelovanje srpske i hrvatske propagande, kao i nivo intenziteta njihove djelatnosti na planu pridobijanja Bošnjaka za njihove ideje, moglo je i polučiti dobre rezultate.
Bosna i Hercegovina postala je ozbiljno poprište žestokih borbi na pridobijanju Bošnjaka za ostvarenje srpskog, odnosno hrvatskog nacionalnog programa, navodi se u tekstu.
U sprovođenju zacrtanih planova posebna ciljna grupa na koju su računali propagandisti bili su pojedini predstavnici vjerske inteligencije koju su uspjeli pridobiti.
Dilema, kolebanja i ograđivanja bilo je dosta u tom vremenu kod bošnjačke inteligencije koja je bila u kontaktu sa srpskim ili hrvatskim krugovima.
Kod brojnih članova bošnjačke inteligencije dilema, međutim, nije bilo. Jedan od njih je i Ahmed efendija Burek.
Ahmed ef. Burek, profesor u Šerijatskoj sudačkoj školi i jedan od najistaknutijih alima iz prve polovine 20. stoljeća, sve do okončanja austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini izjašnjavao se kao Bošnjak.
To je vidljivo iz faksimila koji se nalazi u njegovom personalnom dosjeu kao vjeroučitelja na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, navodi Veladžić.
Prilikom zapošljavanja 1910. godine, kao i svi profesori, ispunio je formular u kojem je u rubriku nacionalnost upisao Bošnjak i tako se izjašnjavao sve do 1918. godine.
Nakon uspostave novog državnog poretka, u kojem su organi vlasti Kraljevine SHS tražili popunjavanje sličnih formulara, Ahmed ef. Burek rubriku nacionalnost ostavio je praznu – jer mu nije bilo omogućeno da se izjasni kao Bošnjak!
Ahmed Burek, Sokrat svog vremena
Ahmed Burek rođen je u Batuši kod Gornjeg Vakufa, gdje završava svoje početno obrazovanje. Zatim se upisuje u Gazi Husrev – begovu medresu i uporedo studira na Učiteljskoj školi (Darul-muallimin).
U Istanbulu stječe pred prof. Denizlijom idžazet 1904-1905.
Po povratku sa studija iz Carigrada, Ahmed-efendija je predavao na Daru-l-mualliminu, Merhemića i Ismaila Misrij (Atmejdanskoj) medresi. Krajem 1910. godine Ahmed-ef. je imenovan vjeroučiteljem na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, gdje ostaje do početka školske godine 1921-1922., kada je premješten za profesora na Šerijatsku sudačku školu.
Godine 1915. položio je profesorski ispit pred posebnom komisijom koja je postojala pri Ulema-medžlisu. Predsjednik komisije bio je reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine.
U međuvremenu je Ahmed-ef. predavao vjeronauku i na Učiteljskoj školi (Preparandiji) nekoliko godina, kao što je honorarno predavao u godinama 1915. i 1918-1921. i na Šerijatskoj sudačkoj školi.
Kao profesor Šerijatske sudačke škole Burek je ostao do kraja 1925. godine.
Rješenjem Ulema-medžlisa u Sarajevu od 4. IX 1924. g. Ahmed-ef. je imenovan za prvog muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, a postavljen je i za upravitelja Medrese 1938. godine. Kao prvi muderris i upravitelj Ahmed-ef. ostao je do l. XI 1947. godine.
Ahmed-ef. bio je istaknut i kao društveni radnik. Kada je 1912. godine osnovano Udruženje bosanskohercegovačke ilmijje – Džemijjeti ilmijje, Burek je biran u njegov prvi glavni odbor. I u EI-Hidaji, organizaciji ilmijje Kraljevine Jugoslavije, bio je više godina biran ili u Radni odbor, ili u Sud časti. Nekoliko godina bio je član Redakcionog odbora lista El-Hidaje.
Zapažen je njegov rad i u Muslimanskom antialkoholičarskom društvu Trezvenost u Sarajevu.
(Pressa)
