Danas se navršava 28 godina od briljantne vojne pobjede 505. viteške bužimske brigade Armije RBiH iz Bužima nad višestruko brojnijim agresorom u neprijateljskoj ofanzivi kodnog naziva ‘Breza 94’. Operacija „Breza 94“ je bio kodni naziv za operaciju VRS iz septembra 1994. godine u Bosanskoj krajini.
Mnogi smatraju da je jedini cilj bio slamanje 5. korpusa ARBiH, ali to nije tako, cilj ove operacije je bio daleko veći. Za potpuno izvršenje plana operacije, osnovni preduslov je bio slamanje 5. korpusa.
Bihaćki džep je imao izrazito značan geo-strateški položaj za obje strane. Osvajanjem Bihaća bi se omogućila potpuna veza između Banije i Korduna sa Kninskom Krajinom, posebno, što je kroz Bihać prolazila željeznička komunikacija. Brigade SVK koje su držale položaj prema 5. korpusu ARBIH bile bi oslobođene za popunjavanje položaja prema HV.
Najveći dio 2. krajiškog korpusa VRS bi bio potpuno slobodan da forsira front prema jedinicama HV i HVO u Livanjskom Polju. Vjerovatno je plan Mladića bio da nakon zauzimanja Krajine, i vjerovatnog etničkog čišćenja, krene prema Centralnoj Bosni i 7. korpusu ARBiH. Operacija „Breza 94“ je bila jedna od najvećih ofanziva kojom je lično komandovao Ratko Mladić.
Ratko Mladić, zajedno sa generalima Milomirom Talićem i Grujom Borićem, dijeli snage za napad iz dva pravca. U prvom pravcu su određene tri brigade 2. krajiškog korpusa ( 3. petrovačka, 1. drvarska, 17. ključka), ojačane dijelovima 15. bihaćke brigade i manjim jedinicama 1. krajiškog korpusa. Zadatak navedenim jedinicama je bio da zauzmu najbitnije kote na Grabežu.
Na drugom pravcu, prodor su predvodile jedinice 2. krajiškog korpusa, koje su bile podijeljene u dvije taktičke grupe. Prvu grupu su činili po jedan bataljon iz 5. kozarske, 6. sanske i 43. prijedorske brigade. Zadatak prve taktičke grupe je bio zauzimanje i obezbjeđivanje grada Otoka, i dalji proboj prema Bosanskoj krajini, radi spajanja sa jedinicama na Grabežu. Ideja generalštaba VRS bila je da bi ovakav pritisak prisilio komandu 5. korpusa da pošalje rezervne snage na Grabež u pravcu napada prve taktičke grupe, što bi olakšalo zadatak drugoj grupi.
Sve veća koncentracija i pokreti jedinica VRS koje su stizale u većem broju je bio signal komandi 505. bužimske brigade da će prodor uslijediti na pravcu Sip – Radoč. Artiljerijski udari na linije 505. bužimske su bile jasan pokazatelj da je to glavni i pravac napada. Na taj način su se komandanti jedinica VRS odali protivniku. Komanda 505. bužimske je znala da slijedi jak napad, ali ne i u kojem broju, pa je na pravcu napada VRS postavila najiskusnije i najbolje snage. Do 12. septembra, VRS i SVK svakodnevno su slale jedinice u žestoke okršaje protiv ARBiH, što znači da je ova operacija bila od ključnog značaja za dalji Mladićev angažman u Bosanskoj krajini.
Dana 12. septembra, 505. bužimska brigada je krenula u kontra-napad, koji je po svemu sudeći bio prekretnica operacije. Izviđačko-diverzantske jedinice 5.korpusa uspjele su se probiti u neprijateljksu pozadinu i izvesti bočne napade na glavne udarne pravce SVK i VRS. Na terenu je to bilo presudno za moral.
Jedinice VRS su se gotovo panično povukle, a u tom metežu je i Mladić zamalo zarobljen, iako snage ARBiH nisu znale da se on tu nalazi. Ofanziva je naglo završila. Mladić je mislio da će dobro organizirane jedinice VRS i SVK biti prevelik napor za 5. korpus. Gusta magla i težak teren oko Bužima su pogodovali jedinicama ARBiH da izvedu diverzije u pozadinu jedinica VRS.
Mladić je samouvjereno isplanirao ovu operaciju, bio je ohrabren brojem angažovanih jedinica i starješinskim kadrom. Neke jedinice VRS su prvi put boravile na prostoru Bosanske Krajine i nisu dobro poznavali teren, i u velikoj mjeri su podcijenili protivnika.
Komanda 5. korpusa je iskoristila svaku grešku koju su jedinice VRS napravile, i to je dovelo u konačnici do zaustavljanja operacije „Breza 94“. Po nekim izvještajima, VRS je imala 80 poginulih, desetak zarobljenih i dosta ranjenih, a ARBiH 30 poginulih i također, veliki broj ranjenih boraca. ARBiH je zapljenila jedan tenk T-55, tri minobacača 120 mm, jedan top ZIS, PAT, BST, pet motornih vozila TAM-110, jedan Puch, sanitetsko vozilo, protivavionske rakete „Strela“, te značajne količine municije raznih kalibara.
