Bivši Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić napisao je na Facebooku post u kojem se osvrnuo na obraćanje aktuelnog Reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića, na skupštini Udruženja Ilmijje nedavno održanoj u Sarajevu.
Njegov post prenosimo u cijelosti:
“Draga braćo i sestre, dragi Bošnjaci i Bošnjakinje, svi i svuda, zamislite da je bosanski nadbiskup pred svojim svećenicima uoči katoličkog blagdana Uskrsa izjavio: „Napadnuti smo!“
Kako bi katolici reagovali? Iz naroda i iz politike? Ustali bi da brane svog nadbiskupa i zaprijetili napadačima, poznatim i nepoznatim, da to ne smiju činiti jer im diraju u srce i dušu.
Među prvim reakcijama bila bi reakcija Željka Komšića i Ivane Marić. Da ne govorim o reakciji Dragana Čovića i njegovom HDZ-u. Bilo bi i Bošnjaka koji bi iz komšijske solidarnosti branili ljudski i moralni dignitet bosanskog nadbiskupa.
Bošnjaci imaju svog reisul-ulemu, vrhovnog muftiju, koji simbolizuje njihovu islamsku duhovnost i moralnu dostojanstvenost. Sloboda i čast reisul-uleme su sloboda i čast Bošnjaka, koji su, prema Jasminu Durakoviću, muslimani, osim onih koji kažu da nisu muslimani.
Ovih dana, a povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana, reisul-ulema Husein-ef. Kavazović je izjavio pred bosanskom ulemom, muftijama i hodžama: „Napadnuti smo!“
I šta su Bošnjaci, koji jesu muslimani, uradili? Iz naroda i iz politike? Ništa!
Sakrili su se u mišije rupe ili čekaju kao hijene da vide šta će im od objeda ostati da pojedu. Narod je oprhvan svojim brigama i problemima pa mu nije ni do čega. A bošnjački političari, od kojih se očekuje da brane čast i ugled reisul-uleme, nisu u stanju da odbrane ni sami sebe, već očekuju od reisul-uleme da stane u njihovu odbranu.
Ipak, nije normalno da baš niko, osim nekoliko imama na društvenim mrežama, nema moralnu potrebu da digne svoj glas protiv napada ne samo na lični moralni dignitet reisul-uleme već i na duhovni dignitet Islamske zajednice, te na duhovni i moralni obraz Bošnjaka, koji nikako da se snađu u zamršenom kolu igara bez granica, u kojem ne umiju igrati u svoju korist.
Gore od ropstva je imati slobodu pa se slobode odreći onda kada nam je najpotrebnija. Upravo tako, Bošnjaci danas žive u stanju samoodricanja od slobode za koju su bosanski sinovi, šehidi, dali svoje živote. Nije shvatljiva šutnja na izjavu reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića: „Napadnuti smo!“
Zašto ne smiju dati podršku reisul-ulemi i ustati u njegovu odbranu? Zato što su im nametnuli klišeje da su vjera, tj. Islamska zajednica i reisul-ulema, odvojeni od politike, da su odvojeni od života osim kada njima zatreba da im reisul-ulema otvori vrata kako bi mu prezentovali svoju politiku.
Ti nenacionalisti ili građanski političari imaju potrebu da ih reisul-ulema sasluša i podrži, ali nemaju potrebu da oni slušaju reisul-ulemu kada im priča o vjeri i moralu. Jer njima ne treba ni vjera ni džamija. Njima treba reisul-ulemina politička podrška iako se on ne smije miješati u politiku osim kada to njima zatreba. To su oni koji ponovo oslobađaju grad Sarajevo od onih koji se pozivaju na vjeru i idu u džamiju.
Oni, tj. Bošnjaci koji idu u džamiju, miješaju politiku i vjeru jer ih svijet, glasači, vidi u džamiji. Od njih se reisul-ulema treba distancirati u politici jer nisu iskreni, a ovi što ne dolaze u džamiju su iskreni i zato imaju pravo da od reisul-uleme očekuju da podrži njihovu „građansku“ politiku, koja je prihvatljivija kod međunarodne zajednice baš zato što im vjera nije ni u duši, ni na jeziku, ni kod kuće, ni u džamiji.
To se zove ogavna politika. To je licemjerstvo koje ubija ljudsku dušu.
Zbog toga imam potrebu da u ime Bošnjaka muslimana, svih i svuda, najoštrije osudim napad na čast i ugled reisul-uleme Huseina Kavazovića, na moral Islamske zajednice i na čist obraz bošnjačkog naroda te da dam podršku za savjestan i odgovoran rada u ime islama i muslimana uz čestitku za nastupajuće mubarek dane ramazana i dovu Svevišnjem da nas osnaži u našoj borbi za istinu i pravdu, da nas pouči kako da očuvamo vjeru i moral u sebi i oko sebe, da nam omili ibadet posta i iftar hurmama, koje su nam došle s časnih mjesta, Meke i Medine.
Neka svevišnji Allah nagradi one koji nas svakog ramazana časte mekanskim i medinskim hurmama! Amin!
POSTCRIPT
Rastužila me vijest o smrti generala slavne Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovana Divjaka. Bio je častan general i čovjek velikog srca. Zaslužuje poštovanje svih bosanskih građana za veliki doprinos u odbrani bosanske časti i slobode, bosanskog društva i države.
General Divjak nije imao potrebu za života da kaže da sam ga u svojstvu reisul-uleme posjetio u Beču radi podrške i pomoći protiv lažnih optužbi zbog događaja u Sarajevu u Dobrovoljačkoj ulici, ali ja imam potrebu da poslije njegove smrti kažem da sam sretan što sam bio uz njega kada su mu trebale moja podrška i pomoć, kao što je i on bio uz Bosnu kada su joj trebale njegova podrška i pomoć.
Generale Divjaku, hvala za sve što si uradio za slobodni grad Sarajevo i za ponosnu Bosnu!
Neka ti je lahka zemlja i neka ti je pokoj duši!
Žele ti to svi dobri bosanski građani!”
