U Olovu je jučer obilježena 27. godišnjica pogibije Senahida Bolića – Bole, ratnog komandanta odbrane Olova, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i nosioca “Ordena za vojne zasluge sa zlatnim mačevima”.
Prigodan program održan je na centralnom šehidskom mezarju u Solunu, gdje je naš heroj ukopan sa još 150 šehida odbrane Olova i BiH.
Programu kojeg je vodio Mujo ef. Numanović, imam džemata Solun, prisustvovao je i ministar Zeničko-dobojskog kantona za boračka pitanja, gosp. Fahrudin Čolaković.
Ministar Čolaković je podsjetio na Bolićev nemjerljiv doprinos odbrani Olova, a pomenuo je i prvostepenu, nepravomoćnu presudu generalu Sakibu Mahmuljinu.
- Presuda je nečuvena. Prvi put u historiji BiH neko je osuđen za djelo u kome apsolutno nije bilo dokaza za individualnu i komandnu odgovornost. Međutim, Sud BiH je generala Mahmuljina, našeg proslavljenog komandanta, osudio za nesprečavanje djela iako to dosada nije billo u sudskoj praksi. Opće je poznato da pretpostavljene komande ARBiH nisu imale efikasnu kontrolu i subordinaciju nad jedinicama koje su došle izvan BiH. Ovo je, nažalost, uspješan pokušaj izjednačavanja žrtve i agresora i ovome se moramo konačno suprotstaviti – rekao je Čolaković, prenosi Hayat.
Tokom programa prisutnima se prigodno obratio i Nezim Halilović – Muderris, koji je podsjetio na ratna iskušenja, te predvodio džuma-namaz i održao hutbu u centralnoj olovskoj džamiji.
U povodu obilježavanja ove godišnjice, raspisan je i literarni konkurs za osnovce. Tri najbolja rada su nagrađena, a pobjednički rad je tokom trajanja programa pročitao Jasmin Bolić, sin rahmetli Senahida.
Od ostalih aktivnosti povodom obilježavanja 27.godišnjice smrti olovskog junaka svakako treba izdvojiti i obilazak spomenika komandantu Boli na koti Konjsko brdo.
Neki tradicionalno pješice prolaze linijama odbrane Bolinog bataljona.
Tim povodom, za učesnike ove aktivnosti, organizovan je džuma-namaz u naselju Musići, kojeg je predvodio glavni imam MIZ Olovo Esad ef. Pepić, jedan od učesnika ovog pohoda.
U dva termina u sali Doma kulture u Olovu premijerno je prikazan dokumentarni film “Komandandant Bolo”. Zbog epidemijske situacije ovim skupovima je prisustvovao ograničen broj posjetilca, pa je najavljeno nekoliko repriznih prikazivanja na različitim lokacijama, kako bi svi zainteresovani mogli pogledati film.
SENAHID BOLIĆ BOLO
Rođen je 11. marta 1958. godine u selu Bakići, Olovo. U Olovu je završio osnovnu i srednju školu, a potom u Sarajevu i fakultet Političkih nauka. Bio je kapetan Teritorijalne odbrane.
Izbijanjem ratnih dešavanja postaje komandir čete Bakići, komandant 68. odreda TO Olovo, a zatim, od od maja 1993. godine i komandant 2. bataljona u Prvoj olovskoj slavnoj brigadi (kasnije 110.).
Nikada nije uzmicao i hrabro je vodio svoje Olovljane u odlučujuće borbe. Svaki njegov dolazak u grad, sa linije, bio je popraćen pjesmom o hrabrom komandantu Olova.
Olovljani su znali reći: “Dok je Bole biće i Olova”.
Geler granate ga je zakačio iznad čela, 14. januara 1994. godine. Njegovi borci ga teško ranjenog prebacuju do olovske bolnice.
Bolo je prebačen u tuzlansku bolnicu, gdje mu je izvađen geler. Međutim, 22. januara prestalo je da kuca srce hrabrog komandanta Olova.
Bio je poštovan, voljen i slavan. Strah i trepet za romanijske četnike. Zaljubljen u Bosnu i slobodu. Izuzetan starješina, organizator, strateg, taktičar, vojnik, drug, komandant, dobar poznavalac vojnih vještina, izuzetan organizator, “čovjek koji se rađa jednom u sto godina”.
Posthumno mu je dodijeljeno priznanje “Zlatni ljiljan”, a za herojski doprinos otporu agresiji na R BiH i “Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima”. Godine 1996. proizveden je u čin pukovnika, a 2007. dodijeljeno mu je priznanje “Povelja za životno djelo opčine Olovo”.
Iza njega su ostali supruga Jasmina i dvoje djece, kćerka Aida i sin Jasmin.
