U rubrici DOMOVINA donosimo izbor promišljanja i ogleda o Domovini istaknutih bosanskohercegovačkih intelektualaca i naučnika. Pišite nam i predlažite. Zajedno smo jači.
“BOŠNJACI I BOSNA, ogledanje na temu: ime, jezik i pismo, domovina, država”, naziv je rada rahmetli Muniba Maglajlića, iz kojeg Vam donosimo dio o domovini.
“Domovina Bošnjaka su sve one zemlje u kojima oni čine starosjedilačko stanovništvo. U tom smislu Bosna ima središnji značaj, ali su domovinske zemlje za Bošnjake još Crna Gora i Sandžak, dok su ostali prostori bivše jugoslavenske državne zajednice – Srbija, Kosovo, Makedonija, Hrvatska i Slovenija – na različite načine za njih zemlje iseljenja”, piše Maglajlić.
On kaže da je današnje prisustvo u nekim od spomenutih prostora u vezi sa iseljavanjem Bošnjaka u Tursku, koje je općenito bilo najmasovnije za bošnjački narod i u neujednačenim talasima odvijalo se čitavo jedno stoljeće – od austrougarske okupacije Bosne (1878) do sedamdesetih godina XX stoljeća.
“Veće i manje skupine Bošnjaka koje danas žive u Makedoniji i na Kosovu uglavnom su potomci onih bošnjačkih porodica koje su se tu zaustavile u nemogućnosti da se domognu Turske”, navodi Maglajlić.
U gastarbajterskom kretanju, koje je od kraja šezdesetih godina XX stoljeća bilo zahvatilo bivšu Jugoslaviju i u neujednačenom intenzitetu trajalo do njezina kraja, najvažnija od zapadnoevropskih zemalja iseljenja za Bošnjake postala je Njemačka.
“Ta okolnost pridonijela je da se u razdoblju velikih progona i izbjeglištva Bošnjaka, u vrijeme Agresije na R BiH (1992-1995), u Njemačkoj nađe najveći broj pripadnika bošnjačkog naroda, koji su tada potražili utočište i u nizu drugih evropskih i prekookeanskih zemalja. Danas Bošnjaci žive, u većim ili manjim skupinama, u nekoliko desetina država u svijetu, kao davnašnji iseljenici, jučerašnji gastarbajteri ili skorašnji prognanici i izbjeglice”, piše Munib Maglajlić.
Općeprihvaćena je procjena da broj Bošnjaka koji danas žive širom svijeta premašuje broj onih koji žive u domovinskim zemljama.
Munib Maglajlić rođen je u Banjoj Luci 24. marta 1945. Radio je u Institutu za književnost u Sarajevu. Od 1992. pa do odlaska u penziju bio je redovni profesor na Odsjeku za južnoslavenske književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Posebno se bavio usmenom književnošću, vezama usmene i pisane književnosti i starijom književnošću. Objavio je veći broj knjiga i radova u domaćim i inozemnim stručnim publikacijama. Njegova djela veoma su važna za kulturu Bosne i Hercegovine. Izuzetan trag ostavio je djelujući u BZK “Preporod”, čiji je predsjednik bio od 1994. do 2001. Preminuo je u Sarajevu 19. oktobra 2015. godine. Smrt ga je zatekla na mjestu direktora Instituta za bošnjačke studije pri BZK “Preporod”, kao i Fondacije “Novi vidici”, te na mjestu urednika u Fondaciji “Mulla Sadra”.
