Prof. dr. Haris Vranić, ministar zdravstva u Vladi Kantona Sarajevo, otkako je na toj funkciji, više puta je iznenadio javnost svojim izjavama, što onima u medijima, što onima u Skupštini KS.
Njemu je ovih dana smrtnost Covid-pacijenata u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, kako je kazao, enigma.
S druge strane, KCUS-u je enigma kako Vraniću, ljekaru, nije jasno da Covid-pacijenti, između ostalog, mogu umrijeti iako nisu bili na respiratoru.
Vranić je valjda jedini koji se nakon godinu od početka pandemije šokirao takvom spoznajom.
Ministra su pozivali i pozivaju iz KCUS-a da obiđe Respiratorni centar.
Hoće li ministar prihvatiti izazov, ne zna se. Međutim, ako je suditi po tome koliko je bio “poletan” na poslu dok je bio uposlenik KCUS-a, teško da će prihvatiti, navodi Faktor.
Prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a, prije dva dana je na konferenciji za medije, govoreći o sastanku sa Vranićem i premijerom KS Edinom Fortom, podsjetila da je sadašnji ministar radio u KCUS-u i kada je ona imenovana za generalnu direktoricu, “da je radio jako malo, ali je morao početi raditi više, pa je vjerovatno zbog toga malo ljut”.
“U 2016. godini kada sam ja došla za direktoricu, on je imao slovom i brojem nula operacija za 12 mjeseci”, kazala je Izetbegović pred novinarima i cijelom bh. javnošću.
Taj je podatak frapantan, tim prije jer je KCUS godinama slovio za zdravstvenu ustanovu sa listama čekanja za operacije te mnoge druge zdravstvene usluge, podsjeća Faktor.
Vranić je vaskularni hirurg, osim u KCUS-u, prema navodima iz njegove biografije, radio je i na klinikama u Njemačkoj, a bio je i profesor na privatnom univerzitetu u Sarajevu.
“Ugledni vaskularni hirurg napustio KCUS”, glasili su naslovi u medijima kada je 2020. godine iz Kliničkog centra u Sarajevu otišao u Opću bolnicu “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.
Nakon odlaska iz Kliničkog centra o svojoj bivšoj direktorici Sebiji Izetbegović, na ovdašnjim televizijama i medijima općenito, pričao je sve najgore. Bio je “malo ljut”.
Kako je radio i kako je bio plaćen, tačnije kako su ga plaćali svi zdravstveni osiguranici, govore sljedeći podaci iz evidencije kod njegovog bivšeg poslodavca:
– 2009. godine – jedna operacija
– 2010. godine – tri operacije
– 2011. godine – četiri operacije
– 2012. godine – jedna operacija
– 2013. godine – dvije operacije
– 2014. godine – jedna operacija
– 2015. godine – tri operacije
– 2016. godine – nula operacija
– 2017. godine – četiri operacije
– 2018. godine – 56 operacija
– 2019. godine – 65 operacija
– 2020. godine – 19 operacija
Dakle, prema ovim podacima da se zaključiti da je sadašnji ministar, a tadašnji uposlenik KCUS-a, imao razloga da bude ljut jer mu je učinak od nula operacija godišnje “skočio” na 65. Negdje napola 2020. godine je otišao iz Kliničkog centra, a 2021. godine kao SDP-ov kadar imenovan je za ministra u Vladi Edina Forte.
Što se godišnjeg iznosa neto plaće tiče, ona je na primjer, 2010. godine u kojoj je imao tri operacije, iznosila 10.558 KM, pa se iznos povećavao do 38.902 KM u 2016. godini u kojoj je imao nula operacija.
U 2011. iznos je bio 32.291, u 2012. godini 31.291, u 2013. godini 34.005, u 2014. godini 38.708, u 2015. godini 35.615 KM, u 2017. godini 43.125 KM, u 2018. godini 47.027 KM…
Šta je tadašnji uposlenik KCUS-a, a sadašnji prvi čovjek zdravstva Kantona Sarajevo, radio kada nije operisao pacijente? I da li mu je zbog naglog povećanja obima posla nakon imenovanja Izetbegović za direktoricu KCUS-a takav način rada postao “enigma”, pa je otišao iz Kliničkog centra?
