Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u svojoj privatnoj posjeti Izraelu, u Jerusalemu je posjetio i Zid plača.
Dok je jednom rukom pridržavao kipu na glavi, drugom je, između kamenčića zida, gurao papirić s ispisanim porukama svojih želja na kome je, pored one za zdravlje svoje porodice, stajala i želja za nezavisnost i bosanskohercegovačkog entiteta Rs, iz koga, inače, dolazi.
Kakve li ironije!
Da li su se temelji čuvenog zida tresli u trenutku kad mu se Dodik primicao, ne znamo, ali su njegovi prsti na kamenu ovog zida, zasigurno, ostavili tragove zločinačke biografije entiteta za čiju nezavisnost je molio, a koje, teško da može saprati i jedna molitva onih poštenih, časnih i bogobojaznih osoba koje svakodnevno posjećuju ovo, u jevrejskoj tradiciji, sveto mjesto.
Skrušena Dodikova slika na Zidu plača, zabilježena je samo dan uoči ukopa posmrtnih ostataka 16 Prijedorčana ubijenih 1992. godine i devet dana nakon ukopa posmrtnih ostataka 50 Srebreničana, ubijenih 1995. godine.
I Prijedorčani i Srebreničani ubijeni su jer su bili Bošnjaci – muslimani.
Samo u ovoj godini, od aprila do, evo, 20 jula, na raznim lokacijama po Bosni i Hercegovini, ukopani su posmrtni ostaci više od stotinu Bošnjaka, zvjerski ubijenih u periodu od 1992. do 1995. godine.
Ubili su ih pripadnici naroda kome Dodik i sam pripada, a razlog je bila želja za njihovim istrebljenjem sa prostora zbog kojeg se, isti, jučer, prenemagao pred Zidom plača, misleći da, ako vara tamošnje političare i rabine, može varati i Boga bez obzira kako se on zvao.
Primjera radi, samo u 10 dana jula 2014.godine, Bošnjaci su ukopali posmrtne ostatke 458 svojih ubijenih sunarodnjaka – 284 u Prijedoru i 174 u Srebrenici.
I tako, punih 27 godina u kojim, kako svane april, nema mjeseca koji ne broji na stotine i hiljade ukopanih Bošnjaka, koje su u ime stvaranja čistog srpskog prostora u Bosni i Hercegovini, pobili Dodikovi sunarodnjaci.
Milorad Dodik je pred Zidom plača u Jeruzalemu bio dan uoči još jedne kolektivne dženaze ubijenim prijedorskim Bošnjacima, ustvari, njegovim krajiškim komšijama. .
Kakvog li licemjera, bezbožnika, prevaranta!
Da je u sebi imao, koliko je trun, bogobojaznosti, vjere i osjećaja za pravdu, a kakve je, kao predstavnik srpskog naroda u BiH, pokušao demonstrirati u Jeruzalemu, gdje je kamčio Božiju milost za građevinu zvana Rs, on bi još jutros osvanuo u Prijedoru i skrušeno molio oprost za zločine počinjene u ime naroda iz kojeg dolazi.
Prosto da mu se krvavi temelji građevine za koju je molio na Zidu plača, ne bi urušili.
Nema sreće za onaj narod i onu državu, bez obzira kako da se taj narod i država mu zovu, a koji na nevinoj krvi pripadnika drugog naroda grade svoju budućnost, pa makar njegove vođe pregodinile na nekom od svetih mjesta do kojih se drži u njihovoj vjerskoj tradiciji i kulturi.
To što mu je pred Zidom plača jučer i kipa s glave bježala, znak je njegovog dubokog licemjerstva koje ni pred Bogom, a ni ni pred narodom, nije mogao sakriti.
Piše: Almasa Hadžić
