Haris Ćenanović zvani Mostarac bio je pripadnik 505. viteške motorizovane brigade iz Bužima, borac Čete za specijalne namjene “Hamza”. U Krajinu je došao pred početak agresije.
Nadimak Mostarac stekao je zbog toga što je jedno vrijeme živio u Mostaru, rodnom mjestu njegove majke.
U Karlovcu je služio JNA. Na očev nagovor, nakon što je pobjegao iz tada već “srpske i četničke JNA”, sklonio se na teritorij Velike Kladuše, gdje postaje pripadnik specijalnog odreda policije.
Po proglašenju Abdićeve tzv. AP Zapadna Bosna, napušta Veliku Kladušu i dolazi u Bužim.
Stupio je u 505. vitešku brigadu, u legendarnu jedinicu “Hamza”.
Za kratko je vrijeme postao vrstan i hrabar ratnik.
Prilagodio se novoj sredini i zavolio njene ljude. Postao je pravi Krajišnik, Bužimljanin.
Sa svojim saborcima prošao je skoro sva tamošnja ratišta.
Poginuo je 29. januara 1995. godine na Kumarici kod Velike Kladuše, u borbama koje je 5. korpus vodio protiv udruženih snaga Vojske Republike Srpske, Vojske SAO Krajine, SJB Srbije i pripadnika Abdićeve Narodne odbrane.
“Mostarac je i dalje na čelu. ‘Hamze’ dolaze do kraja njivskog puta, odnosno njegovog početka pri dnu sela Kekići. S desne strane je nedovršena kuća, objekt od kvadre. Dva komandira se dogovaraju koji će prvi ući da provjeri da nema neprijateljskih vojnika”, opisao je Hamza Veladžić u svojoj knjizi Kumarica Ćenanovićevu smrt.
“Mostarac ulazi prvi. Samo što je ušao, odjeknula je strahovita eksplozija. Alić i Meho su se bacili na zemlju. Miris baruta i kamene prašine je počeo štipati za nos. Nikakav zvuk se nije čuo iznutra. Kad se dim malo razišao, komandir čete ulijeće kroz vrata kroz koja je prije minutu ušao Mostarac. Nije se dugo zadržao. Izišao je tužan i teškom mukom izustio: ‘Mostarac je poginuo. Autonomaši su ispalili zolju ili osu…’ Vijest je brzo doprla do svih boraca. Smrt mladog Huseina od prije par minuta potresla ih je duboko, ali Mostarac je bio komandir i borac kojeg je znalo pola Krajine. U Bužimu skoro da i nije bilo osobe koja nije čula za njega.”
Svog saborca Mostarca Bužimljani su pokopali u mjestu Varoška Rijeka kod Bužima.
Harisovo tijelo ekshumirano je iz Centralnih mezarluka u Varoškoj Rijeci i preneseno u Mostar 27. januara 2001. godine.
Sjećanje na našeg heroja objavilo je i Udruženje “Nanićevi Bužimljani”.
