U odbranu svoje ratne press karte “Hrvatskog glasnika”, koju smo objavili u jednom od ranijih tekstova, ustao je tuzlanski novinar Fatmir Alispahić.
Njegovu ratnu press kartu smo objavili jer, naravno, ne može vam ne zapasti za oko press karta sa prepoznatljivim crvenim kockicama i likom Fatmira Alispahića, prije svega jer se on sam godinama predstavlja Überbošnjakom, “istinoljubivim” i najvećim braniocem bošnjačkih, bosanskohercegovačkih, i islamskih vrijednosti.

I, umjesto da prizna vlastito “zlopuće”, u novom videu kojeg je objavio na YouTube i Facebooku, Alispahić prstom upire na stilizirani hrvatski grb obmanjujući i manipulišući pukom sa društvenih mreža i interneta da se u kockicama – nalazi ljiljan! To bi trebalo da bude nekakvo opravdanje?
Možda bismo trebali da ljiljan iščitavamo kao “hrvatski cvijet”?
(Da bismo otklonili moguće nedoumice i nove obmane naglasit ćemo da Ljiljana nema u grbu HKD Napredak.)

U prvom broju “patriotskog” ili “domoljubnog” glasila kako ga predstavlja, na čiju se press kartu ponosi Alispahić, pronašli smo i intervju sa osuđenim ratnim zločincem Jadrankom Prlićem, tadašnjim predsjednikom HVO, tzv. Hrvatske zajednice Herceg Bosna.
U intervjuu Prlić navodi da je tzv. Herceg Bosna jedina opcija hrvatskog naroda u BiH, do u detalje pojašnjava šta je konstitutivna jedinica tzv. Herceg Bosna, koje teritorije podrazumijeva, kakvim vidi njene granice, te i najavljuje da će “postojati konstitutivna jedinica, recimo u Tuzli”.
Zanimljivo je i da u to vrijeme, u Tuzli dakle, ratni zločinac Jadranko Prlić na stranicama ovog lista izričito tvrdi da su oficiri Armije BiH izazvali sukobe u Srednjoj Bosni.

Nije nam poznato da je “Überbošnjak” Alispahić javno reagovao na ove teze ratnog zločinca i najave konstitutivne jedinice tzv. Herceg Bosne u Tuzli, ali zato nam jeste poznato da je tadašnjeg muftiju Kavazovića i Islamsku zajednicu u ratno vrijeme besramno blatio i optužio za stvaranje “islamske države” na tlu Bosne i Hercegovine!
Teško je normalnom pameću razumjeti da se, u stilu velikohrvatske agresivnosti, napada Islamska zajednica i tadašnji muftija, a zanemaruje najava tzv. Herceg Bosne i optužbe na račun Bošnjaka i Armije Bosne i Hercegovine.
Kako tada, tako i danas.
Šta više, Alispahić sa ponosom pokazuje svoj tekst u nekom od kasnijih brojeva tog glasila, dakle nakon sramnog intervjua Jadranka Prlića, te manipuliše i podmeće teze o “mjeri patriotizma”, suživotu, narodima, itd.

Poručujemo Fatmiru Alispahiću i da je LJILJAN autentičan bosanski simbol i odraz višestoljetne bosanske državnosti, simbol dostojanstva, čistoće i ljepote, te da snishodljivo pravdanje na način kako to on čini, izaziva drugačije konotacije i neumoljivo podsjeća na koncept Ante Starčevića prema kojem su Bošnjaci “hrvatsko cvijeće”.
Nisu nam strani ni pokušaji da se taj koncept i njemu slični koncepti podmetnu Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i u njegovom gradu Tuzli. Alispahićevo bolesno pravdanje samo dolijeva ulje na vatru dojma da te ideologije i koncepti i dalje žive i među pojedinim Bošnjacima. I u gradu Tuzli.
(Pressa)