Politički odnosi BiH sa susjednim zemljama nisu na zavidnom nivou. Sa zapadne strane u posljednje vrijeme imamo velika uplitanja u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, a sve jasnija je i podrška ideji bosanskohercegovačkog HDZ-a i Dragana Čovića o teritorijalnoj reorganizaciji BiH i trećem entitetu.
Zvanična politika Zagreba, ako pogledamo 30 godina unazad, tek na momente je izašla iz tuđmanovskih okvira. A znamo kakva je bila politika Franje Tuđmana.
Proljeće 1991. Karađorđevo. Sastanak predsjednika Hrvatske i Srbije Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Prijelomni za sve što je uslijedilo. Diskutovalo se o podjeli Bosne i Hercegovine, a više detalja je, smatra se, dogovoreno u Tikvešu kod Osijeka.
Crtale su se karte i granice Srbije, Hrvatske i BiH. Velikosrpski i velikohrvatski planovi razrađivali su se 13 mjeseci i prije nego što će biti izvršena agresija na BiH. Jasne namjere daju se iščitati u u knjizi “Stenogrami o podjeli Bosne”. Bila je to precizna ilustracija tadašnje hrvatske politike prema BiH.
“Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim – podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi”, kazao je tada Tuđman, i dodao:
“Koliko god smo mi s Muslimanima, s Izetbegovićem, sklopili sporazum, i javni i tajni, da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata, toliko se te operacije, s njihove strane, još uvijek nastavljaju. A mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako, i osigurati strateške interese Hrvatske što se tiče teritorija.”
Ništa drugačiju politiku nisu vodili ni Tuđmanovi sljedbenici, ljudi iz Hrvatskog sabora.
Prvi HDZ-ovac Vlatko Pavletić od decembra 99’ do februara 2000. godine, kada mu je i zvanično okončana funkcija predsjednika hrvatskog parlamenta. Onda ga na privremenoj funkciji na 16 dana do predsjedničkih izbora nasljeđuje HSS-ovac Zlatko Tomčić.
Od te 2000. godine na Pantovačak se smješta Stjepan Mesić – ugovornik prvog susreta Tuđmana i Miloševića. Tvrdio je da nije bilo govora o podjeli BiH, a u svome iskazu pred Haškim tribunalom kazao je da se skrivena Tuđmanova politika prema BiH počela primjenjivati tek nakon Karađorđeva.
“Nema nikakvih dogovora između Tuđmana i Miloševića. Mi smo razgovarali s Miloševićem jer morali smo znat’ šta lupež želi”, kazao je tada Mesić.
Nakon pozicija u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kroz svoj desetogodšnji predsjednički mandat, s obzirom da je reizabran 2005. godine, Mesić je mijenjao retoriku. Prepoznao je krivce i secesioniste, a nedavno je na više adresa posalo Apel za spas BiH kojeg su podržali brojni bh. i međunarodni intelektualci.
Nakon dva Mesićeva mandata, Hrvatsku je u Evropsku uniju uveo treći predsjednik Ivo Josipović. Unaprijedio je odnose sa susjedima i nije podržavao secesionističku ili drugu destruktivnu politiku prema BiH. Prvi je hrvatski predsjednik koji je posjetio Ahmiće i odao počast bošnjačkim žrtvama.
Nakon 5 godina umjerene i reklo bi se normalne politike susjedne zemlje, građani Hrvatske su na izborima izabrali Kolindu Grabar-Kitarović. Dobri i prijateljski odnosi bili su samo načelni. Stvarnost je bila mnogo drugačija. Pamtimo Grabar-Kitarović po mnogo čemu.
Pred Vijećem UN-a žalila se na odluku suda u Hagu i presudu haškoj šestorci, a branila je i stavove prvog hrvatskog predsjednika. Zovu je i sljedbenicom Franje Tuđmana. Za bh. javnost ostaju upamćene njene izjave o majorizaciji Hrvata u BiH, ali i skandalozna izjava o militanom islamu u našoj zemlji i prisustvu 10 hiljada ljudi sa radikalnim namjerama. Sve je poslije negirala.
Zoran Milanović. U više od dvije godine svog petogodišnjeg mandata davao je izjave u kojima je govorio da su Hrvatska i HVO zaslužni za to što je Bosna i Hercegovina slobodna zemlja, a da im iz naše zemlje konstantno dolaze negativne izjave i karakterizacije o hrvatskoj ulozi tokom agresije na BiH.
Sljedbenik je ideje iz bh. HDZ-a o teritorijalnoj reorganizaciji, a Izborni zakon vidi jednako kao i Dragan Čović – oružje za treći entitet. Smatra sebe i predsjednikom Hrvata u BiH iako je ne smatra državom, a i autor je uvredljive rečenice prvo sapun – pa parfem.
Posebno skandalozan bio je u svojoj izjavi o genocidu u Srebrenici.
Nakon svega, kontinuitet hrvatske vanjske politike je neprekidno uplitanje u sveukupne odnose unutar BiH, sa tendencijom jačanja takve diplomatije i podršci stvaranja trećeg entiteta ili kako se to još kaže – reinkarnacije Herceg Bosne. Zovu ga i plan B. To je, složili su se brojni analitičari, pokušaj spašavanja političkog života oba HDZ-a.
O Kanal
