Branimir Muidža, predsjednik UO Vijeća stranih investitora u BiH, kazao je za FTV da radnici u BiH dijele sudbinu i ostalih građana zemlje, da su vrlo vrijedni i da sigurno zaslužuju puno bolje od onoga što imaju.

“Sigurno da najveći broj je u nezavidnoj situaciji jer iz visokih bruto primanja, kada se država namiri njima ostane nisko neto primanje sa kojim uglavnom ili nisu zadovoljni jer ne može pokriti njihove osnovne potrebe za životnim standardom. Zato i ne čudi da ovoliko ljudi napušta BiH u potrazi zaboljim standardom i boljim životom. Međutim, treba reći da u BiH postoji sve više kompanija koje adekvatno plaćaju i nagrađuju svoje uposlenike. Jedno bez drugog ne ide”.

Muidža je naveo da treba omogućiti radnicima jako dobra, stimulativna primanja, omogućiti im da se razvijaju, da imaju mogućnost napredovanja koje će ovisiti isključivo o njihovim kompetencijama i trudu, a ne o stranačkoj pripadnosti.

“Mi smo sigurni jedan jako dobar genetski kapacitet jer svaki naš radnik se itekako dobro snađe u dobro uređenom sistemu i jako dobro i kvalitetno radi”, kazao je Muidža za FTV.

Pojasnio je da se zemlje natječu da privuku što veći broj ulagača i u tom smislu Srbija je regionalni lider.

“Srbija, osim nekih standardnih zakonskih rješenja, potiče svaku stranu investiciju, daje dodatni stimulans za otvorenje svakog novog radnog mjesta, smanjuje poreze, smanjuje doprinose. To je ono što se u BiH ne radi i zato nije ni čudo da Srbija ipak privlači puno veću razinu direktnih stranih ulaganja nego ostale zemlje u regiji. Mi smo u BiH na nivou između 200 i 400 miliona eura direktnih stranih ulaganja godišnje.”

Na pitanje koliko je teško voditi biznis u BiH, u odnosu na Hrvatsku, odgovara:

“Kada se pojavila ova nesretna pandemija prošle godine, u BiH je komunicirano prema javnosti da ćemo se prvo baviti pandemijom, pa tek onda ekonomijom i u tom smislu smo svi mi dobili poruku da se snađemo kako znamo i umijemo. Tu su poruku dobili i naši građani i to je ono što nije bila dobra poruka, pogotovo nije dobro krizno komuniciranje na početku neke krize. U Hrvatskoj se puno prije potaknuo dijalog između vlade i realnog sektora i to je izrodilo neka konkretna rješenja i time se kriza donekle ublažila. Ipak, u BiH sam prepoznao nekoliko itekako dobrih primjera. Jedan od njih je smanjenje cijene električne energije, koje je konačno došlo nakon dvije godine izrazitog rasta. Dobro je i da se nastavlja sa infrastrukturnim investicijama, jer u okolnostima kada fali domaćeg kapitala, kada pada promet privatnih kompanija, onda država treba uskočiti upravo sa takvim investicijama kako bi nadomjestila taj pad i kako bi se što veći broj građana upravo tamo i zaposlio.”

Muidža navodi da u BiH prosječno za bilo kakav priključak ili dozvolu treba 180 dana.

“Kada investitor zna za to on se jednostavno okrene za 180 stupnjeva i svoja ulaganja usmjerava u neku drugu zemlju. Mi u Vijeću stranih investitora malo se i čudimo jer danas se u BiH puno priča o non paperu, dakle o nekom dokumentu za kojeg se ne zna ni ko je autor, ni koje su namjere, a mi sa druge strane godišnje izdajemo ne papir, nego cijelu bijelu knjigu preporuka stranih ulagača kako da se unaprijedi poslovni ambijent. Za nekoliko tjedana ćemo izdati novo izdanje te bijele knjige i nevjerovatno je da se ne uzme to kao neka polazna osnova,kao dokument koji bi služio svima kako da se unaprijedi poslovni ambijent.”