Fatmir Alispahić, novinar i uposlenik općine Tuzla, na svom YouTube kanalu gotovo svake sedmice objavljuje video uratke u kojima tretira i kritikuje Islamsku zajednicu u BiH, Vakufsku direkciju i njenog direktora, Rijaset i njegove članove, imame i džemate.
U nekoliko navrata je otvoreno kazao i ko ga finansira, otkrivši javnosti da se radi o nezadovoljnicima, džematima koji više ne djeluju u sastavu Islamske zajednice, poput IKC Graz iz Austrije, ili grupe nezadovoljnika okupljene oko Hasana Alijagića iz Australije.
Islamska zajednica se rijetko zvanično osvrće na njegove navode.
U zadnjem video uratku Alispahić je obrađivao plate uposlenih u Islamskoj zajednici, ali je, površno i tendeciozno, došao do enormnih cifara.
Zanimljiv post na svom Facebook profilu objavio je predsjednik sabora Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj Edin Atlagić, raskrinkavši nečasne namjere Fatmira Alispahića. Iako Atlagić u postu ne navodi ime i prezime “kritičara svega i svačega” jasno je da se radi upravo o Fatmiru Alispahiću.
Post Edina Atlagića prenosimo u cijelosti:
“ASTRONOMSKO izvrtanje činjenica poznatog kritičara svega i svačega
Napravio on opet „priču“ o instituciji. Nazivajući je ovaj put kriminalnim kartelom i leglom mraka. Brine se on za nju, ali općenito i za narod kojemu pripada. Navodno.
Navodi on tako u svojoj “priči” kako upravni organ institucije sa svojim službama zapošljava 216 uposlenika sa ukupnim platnim troškovima u iznosu od 7.486.937 KM. Uzima on taj iznos i dijeli ga kroz broj uposlenika, te tako dobiveni iznos od 2.888 KM interesiranoj javnosti servira kao prosječnu plaću uposlenika institucije. Njemci bi ovo nazvali “Milchmädchenrechnung“ = računica djevojčice koja prodaje mlijeko u komšiluku.
Ne želi on da naznači da brojka od 216 obuhvata i uposlenike obrazovnih i drugih institucija koji su dio budžeta institucije (njih 138). Upravni organ institucije dakle broji samo 78 uposlenika. Među njima ima i nemali broj onih ugrožene kategorije (RVI, udovice, supruge šehida) koji vrše dužnosti poput portira, kuhara, spremačice, čistačice itd.
Kada bi on mogao da ne bude populista, uzeo bi iznos od 7,5 miliona KM i odbio od istog ca. 31% obaveznih doprinosa poslodavca za socijalno osiguranje, te bi tako dobio iznos od ca. 5,2 miliona KM. Ako bi od toga odbio još ca. 20% obaveznih doprinosa i poreza koje plaća uposlenik, iznos bi se smanjio na 4,1 milion KM.
Taj iznos ako podijelimo sa brojem uposlenika, dobićemo prosječnu mjesećnu plaću u iznosu od ca. 1.600 KM. Ako uzmemo u obzir da u obrazovnim institucijama i službama radi veliki broj ljudi sa VSS, onda se ovaj iznos čini sasvim realnim i opravdanim.
Poziva on narod da ukine sve uplate instituciji. Bilo bi interesantno ispitati da li je on ikada išta uplatio na ime institucije za koju toliko brine.
Na kraju, kao član najvišeg predstavničkog tijela institucije (2014-2018), delegiran iz Njemačke, svake godine bi dobio budžet i plan rada institucije (nekoliko desetina stranica) koji se na zasjedanju razmatraju i usvajaju. Time je ispoštovan princip javnosti i javnog djelovanja. I mnogo više nego što to čine druge, slične institucije.
Očito je i njemu neko iz te strukture dostavio sav taj materijal.
Istini za volju, ima u toj instituciji i neradnika, budžetlija, karijerista, nesposobnih i podobnih, sasvim sigurno. Kao i svugdje. Njihov broj treba konstantno umanjivati. Ali je mnogo veći broj onih koji žele da rade i daju doprinos. Koji su stručni i sposobni.
Pitanje usavršavanja administracije (debirokratizacije) i procedura uvijek je aktuelno i o njemu treba voditi mnogo više računa. Kao i o tome da se depolitiziraju strukture i organi institucije.
Na tome moraju raditi oni kojima je stalo do nje. Za to nam nisu potrebni oni koji činjenice izvrću i lažno o nama brinu.”
