Prošle sedmice reisu-l- ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein ef. Kavazović upriličio je sastanak na kojem je prisustvovalo nekoliko političkih funkcionera, predsjednika stranaka, predstavnici lokalne zajednice iz Srebrenice, kao i predstavnici Islamske zajednice sa većim brojem povratničkih džemata. Glavna tema sastanka bilo je stanje povratnika u bh. entitet RS sa posebnim akcentom na stanje u Srebrenici nakon lokalnih izbora, kao i problemi s kojima se susreće sama Islamska zajednica u tom dijelu Bosne i Hercegovine.

Načinjena je zajednička izjava koju su potpisali svi osim predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, koji je prvobitno rekao da SDP kao multietnička partija ne može potpisivati izjavu sa Islamskom zajednicom i da bi to bio i pucanj u multietnički karakter Bosne i Hercegovine.

Nikšić je u svojim izjavama u javnosti imao korektan ton prema reisu-l-ulemi koji je organizovao sastanak, ali u isto vrijeme politički je napravio nekoliko kapitalnih promašaja i u javnost proturio nekoliko opasnih teza.

U posljednjem medijskom istupu na portalu Raport, rekao je da je BiH sekularna država i da vjerska zajednica ne treba biti umiješana u politiku, iako on priznaje da političke lidere u ovom sastavu ne bi niko trenutno mogao ni okupiti, kao što je to učinio gospodin Kavazović. 

Ono što se u Bosni i Hercegovini često zloupotrebljava, posebno kad su u pitanju Bošnjaci, jeste pojam sekularizma. Tužno je što je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić pokazao da ne razumije šta je sekularizam i odvojenost države od vjere. Sekularna država ne znači da neko ne može biti vjernik i baviti se politikom, niti da se ne smije razgovarati sa vjerskim liderima. Sekularna država znači da vjerske institucije nemaju sistemsku kontrolu nad državom, niti su dio sistema bilo kakvih odluka putem državnog aparata. Odnosno da država ne favorizuje jedno vjersko učenje ili vjersku skupinu. Bosna i Hercegovina je u potpunosti sekularna država i nijedna vjerska zajednica nema bilo kakav pravno-formalni mehanizam kojim kontroliše bilo kakav proces državnog aparata na bilo kom nivou. 

Zanimljivo bi bilo čuti kako se u ovakvo poimanje koncepta sekularizma kojeg ima lider SDP-a uklapaju brojne pojave u najrazvijenijim zemljama svijeta koje su lideri sekularizacije. Bilo bi zanimljivo da gospodin Nikšić protumači kako se predsjednik Amerike zaklinje prilikom preuzimanja dužnosti u Bijeloj kući sa rukom na Bibliji na kraju izgovorivši “i tako mi Bog pomogao.” Čini li to Ameriku državom koja nije sekularna? Naravno da ne čini, nego taj čin pokazuje da predsjednik u svoju funkciju u državi unosi etiku, držeći ruku na Bibliji koju u svom sistemu vrijednosti smatra svetom i moralnom. 

Najvrjednija valuta na svijetu, američki dolar, na svojoj novčanici ima otisnuto “U Boga mi vjerujemo”. Novac je odraz države pa samim tim i njenog aparata. Je li i to, po Nikšiću, znak nesekularnosti? 

S druge strane okeana, u najrazvijenijoj evropskoj državi, Saveznoj republici Njemačkoj, na vlasti je partija pod nazivom Kršćanska demokratska unija koju je predvodila kancelarka Angela Merkel. Čini li to Njemačku nesekularnom državom? 

Primjera je mnogo i u svijetu i u literaturi koja obrađuje ovu temu, i koga zanima može pronaći sve. Od teorije i objašnjenja zašto i kada je odvojena vjera od države, pa do toga koje države u svijetu i danas imaju povezane vjerske institucije i državu. 

Bošnjaci, koji su većinom muslimani, preživjeli su najveća moguća razaranja uključujući i genocid. Nad Bošnjacima je u srcu Evrope počinjen genocid, između ostalog, i zbog toga što je Miloševićev fašistički režim htio ubiti multietnički karakter Bosne i Hercegovine i podijeliti državu. Bosna i Hercegovina se nadljudskim naporima odbranila sa svojim multietničkim državnim rukovodstvom i Armijom BiH koja je bila multietnička. Istina je da je većinski sastav multietničke Armije BiH bio bošnjački, pa je istina da su Bošnjaci u najvećoj mjeri položili svoje živote da bi se sačuvao nukleus multietničnosti. 

Da bi se neko zalagao za multietničnost ne znači da mora izbrisati svoj identitet, nego da svoje osobenosti unosi u društveno šarenilo koje je multietničko. Razlika je u tome što se dijelom zbog neobrazovanosti, dijelom zbog nedostatka samopouzdanja Bošnjaka koje je uništavano stoljećima, nametnulo pravilo da biti Bošnjak ili musliman znači ne biti socijaldemokrata ili ne biti za multietničnost. Upravo je obrnuto, nijedan narod u modernoj historiji Evrope nije položio toliko žrtve za multietničnost i univerzalne vrijednosti koje proklamuju Povelja o ljudskim pravima UN-a i Evropska povelja o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. 

Kako je uzvraćeno Bošnjacima muslimanima? Stavljen im je embargo na oružje da se ne mogu braniti, protjerani su, raseljeni, poubijani i na kraju je izvršen genocid nad njima. Danas je Islamska zajednica kao najveća vjerska organizacija u Bosni i Hercegovini jedina bez potpisanog ugovora sa Državom BiH. Zašto? Jer se i dalje Bošnjaci i muslimani diskriminiraju po svim osnovama. Bošnjaci u bh. entitetu RS ne mogu svoj jezik zvati Bosanskim, ne dozvoljava im se zapošljavanje u institucijama sistema, podižu se spomenici koljačima i ratnim zločincima. Sve to naočigled i domaće i svjetske javnosti. 

Kad svoj glas protiv toga podigne vjerski lider diskriminiranih muslimana u bh. entitetu RS, i lider vjerske zajednice koja je odbačena od strane Države BiH, pozove političke predstavnike koji mogu najviše učiniti na podršci i Islamskoj zajednici i njenim vjernicima u „etnički očišćenom“ dijelu BiH gdje vladaju srpske političke partije, onda se to naziva nesekularnim. Pri tome vjerski lider muslimana poziva i na pomoć Hrvatima u tom dijelu BiH, jer je prije agresije na BiH na prostoru današnjeg bh. entiteta RS živjelo 52% Hrvata i Bošnjaka (danas ispod 10%). 

Naknadno smo doznali da se na primjedbe Nermina Nikšića na nacrt Izjave, da ne treba biti potpisa Islamske zajednice, odmah udovoljilo. Izjavu su trebali u konačnoj verziji potpisati samo politički predstavnici, međutim lider SDP-a je nije potpisao.

Jasno je da Nikšić od početka nije htio potpisati bilo kakvu Izjavu i da sporan nije bio sadržaj već ideološka opterećenost činjenicom da je skup inicirao reisu-l-ulema. Sadržaj teksta njega nije zanimao kao ni potpisnici, samo je tražio manevre da izbjegne potpisivanje.

Najgore što bi se moglo desiti jeste da se sama inicijativa reisu-l-uleme Kavazovića pa i potpisani zaključci ponovo zagube u jalovom politikanstvu stranaka i ideološkim opterećenostima njihovih lidera, a upravo je reisu-l-ulema ovim sastankom to pokušao izbjeći i pomoći političarima da makar na pitanju Srebrenice i povratnika, odnosno stvarnih životnih interesa građana, nadrastu sami sebe i svoje uske okvire.

(Pressa)