U želji da se dođe do posla i zarade, a s nadom u skori povratak u domovinu, na put preko Atlantika kretali su i brojni Bošnjaci iz Bihaća, Krupe, Kladuše, Cazina, Kulen-Vakufa, Petrovca, Bosanskog Novog i Sanskog Mosta, ostavljajući iza sebe svoja imanja i porodice.
Sveukupno, u periodu od 1903. do 1914., prema procjenama, u SAD je došlo do 500 Krajišnika.
Veliki broj njih je uspio zaraditi novac i vratiti se u svoju domovinu, dok su, nažalost, mnogi ostali u Americi. Jedni su osnovali porodicu u Americi, dok se drugi nikad nisu ženili. U samoći su dočekali smrt u dalekoj zemlji.
Među onima koji su se uputili na daleki put preko okeana 1912. bila su i četiri Bošnjaka, rodom iz Badića kod Bosanske Krupe: Ćerim Balkić (26 g.), Redžo Delalić (25 g.), Ejdo Rekić (38 g.) i Husein Sivić (40 g.).
Njihovo odredište je trebao biti Harrisburg, gradić u Pensilvaniji, gdje se nalazila veća kolonija ranih iseljenika iz Krajine.
Putujući s austrougarskim pasošem, četvorica Bošnjaka su se početkom 1912. uputila u Švajcarsku, gdje su u gradiću Buchsu, kanton St. Galen, kupili karte za putovanje u Ameriku kod agencije Viktor Klaus-Wildi. Kupljene karte treće klase su nosile brojeve 349248, 349249, 349250 i 349251.
Četvorica Bošnjaka su se ukrcala na Titanik u srijedu, 10. aprila 1912. Titanik je bio pregrađen na odjeljke po klasama kojim su razdvajani putnici. Treća klasa, u kojoj su se nalazili Bošnjaci, sastojala se od velikog broja malih pregrada na nižim katovima broda, gdje je bilo najviše imigranata koji su putovali, s nadom u bolji život, u Ameriku.
Kasno uveče u nedjelju, 14. aprila, oko 23.40 sati, Titanik je udario pramcem broda u ledenu santu.
Potonuo je u 2.20 sati 15. aprila 1912. i s njim je otišlo u dubine Atlantika više od 1.500 putnika. Nešto iza 4 sata ujutro istog dana, brod Carpathia je stigao na mjesto nesreće i ukrcao 700 preživjelih putnika.
Iz vode hladnog Atlantika (-20 C) izvučena su i mrtva tijela putnika koji su svoj spas potražili bacajući se u vodu s tonućeg Titanika. Većina tijela je prebačena u Halifaks, Kanada, gdje su ukopana na groblju Fairview Cemetery.

Među preživjelim se nije nalazio nijedan od četvorice Bošnjaka, a njihova tijela nisu ni identificirana među ukopanim u Halifaksu. Stoga je, nažalost, najvjerovatnije da su svi potonuli s Titanikom, bilo s palube broda, bilo u hodnicima gdje su se borili sa stampedom ljudi koji su tražili spas.
Nažalost, zbog nedosljednosti i nepotpunosti spiskova poginulih putnika, vijest o smrti četvorice Bošnjaka je ostala tajnom dugo vremena, te se moglo samo pretpostavljati da su nastradali na putu za Ameriku.
Same okolnosti tragedije su ostale nepoznate gotovo cijelo stoljeće.

U Bosanskoj Krupi podignuta je spomen-ploča poginulim Krupljanima sa Titanika.
Spomen ploča je podignuta na 100. godišnjicu od potonuća Titanika, 15. aprila 2012. godine.

(Pressa)